Tko je izmislio kroasan?
Kroasan je počeo kao austrijski kipferl, pecivo u obliku polumjeseca. August Zang donio ga je u Pariz 1838., a francuski je postao kad su ga pekari počeli raditi od lisnatog tijesta.
KroasanKroasan iz pekare250kcal
Polumjesec iz Beča
Puno prije Pariza postojao je kipferl, ili kipfel. To je austrijsko pecivo u obliku polumjeseca, s puno maslaca ili masti, ponekad sa šećerom i bademima. I staro je. Jedna pjesma iz 1227. navodi ga među božićnim poslasticama koje su bečki pekari darovali vojvodi Leopoldu. Oblik i ideja postojali su stoljećima. Ono što kipferl još nije imao bili su lagani, lisnati slojevi zbog kojih kroasan pucketa kad zagrizeš.
Dvije slavne legende
Najpoznatija priča kaže da su bečki pekari napravili polumjesec 1683. kako bi proslavili pobjedu nad osmanskom vojskom kod opsade Beča, a oblik je kopirao mjesec s osmanske zastave. Pjesma iz 1227. pokazuje da je pecivo puno starije, pa ta priča ne stoji. Druga legenda kaže da ga je u Francusku donijela Marija Antoaneta, kojoj je nedostajao Beč. Istraživač Jim Chevallier tražio je i za to nije našao nikakav dokaz. Prije otprilike 1850. nije našao nijedan spomen kroasana u Francuskoj.
Pekara u ulici Richelieu
Trag vodi do Augusta Zanga, austrijskog poduzetnika. Godine 1838. otvorio je prvu bečku pekaru u Parizu, na adresi 92 rue de Richelieu na desnoj obali. Znao je prodavati. Davao je oglase u novine, pažljivo uređivao izloge, a Parižani su dolazili po njegov bečki kruh, kajzerice i kipferle. Zang se kasnije vratio u Austriju, gdje je pokrenuo prve dnevne novine u zemlji i zaradio u bankarstvu i rudarstvu.
Kako je postao francuski
Francuski pekari kopirali su polumjesec i nazvali ga po obliku, croissant. Onda su promijenili ono što je unutra. Chevallier to kaže jednostavno: kroasan je počeo kao austrijski kipfel, ali je postao francuski onog trena kad su ga počeli raditi od lisnatog tijesta, a to je francuski izum. Do 1870-ih bio je poznat u Parizu. Charles Dickens je nakon posjeta 1872. i 1873. spomenuo nježni kroasan na stoliću u budoaru. Britannica navodi da se prvi recept za kroasan kakav danas znamo pojavio tek 1906.
Zvijezda 20. stoljeća
Kroasan je, dakle, mlađi nego što većina misli. Britannica njegov veliki uspon zove stvari 20. stoljeća, što znači da je pecivo koje danas predstavlja francuski doručak većinu života bilo pariška novotarija s austrijskim korijenima. Uobičajeni kroasan danas je jedan srednji polumjesec iz pekare. Radi se tako da se maslac preklapa u tijesto i razvlači iznova i iznova, pa se ispeče u tanke, hrskave slojeve. Ti slojevi su cijela poanta, i baš njih stari kipferl nikad nije imao.