Tko je izmislio pomfrit?
To nitko ne može dokazati. Belgija priča o seljanima koji su pržili krumpir kad se rijeka zaledila 1680-ih, ali povjesničari pokazuju na Pariz, gdje se prženi krumpir prodavao na mostu Pont Neuf 1780-ih.
PomfritSrednja porcija320kcal
Zaleđena rijeka
Belgijska priča je lijepa. Seljani uz rijeku Meuse, kraj Namura, voljeli su jesti sitnu prženu ribu. Kad se rijeka zimi zaledila, ribe nije bilo, pa su umjesto nje pržili krumpir. Prema The Brussels Timesu, priča dolazi iz rukopisa koji je 1781. napisao Joseph Gérard, a koji tu naviku smješta u 1681. Njegov potomak Jo Gérard, belgijski novinar i povjesničar, pronašao ga je i proslavio.
Problem s legendom
Povjesničar Pierre Leclercq u to ne vjeruje. Kaže da je krumpir u kraj oko Namura stigao tek oko 1735., pedesetak godina nakon što se priča odvija. Ističe i da je mast za prženje bila skupa, preskupa da bi je siromašni seljani trošili na krumpir. Njegovo mišljenje, kako ga citira The Brussels Times, jest da prženi krumpir kakav znamo nije rođen u Belgiji. Najslavnija priča o podrijetlu je, dakle, legenda, i to dobra.
Argumenti za Pariz
Leclercq umjesto toga gleda prema Parizu. Tamo se 1780-ih prodavao prženi narezani krumpir, a National Geographic kaže da su ga ulični prodavači nudili na mostu Pont Neuf, starom mostu preko Seine. Thomas Jefferson bio je u Francuskoj kao američki poslanik od 1784. do 1789., a u njegovim bilješkama s receptima ima krumpira prženog sirovog u malim komadićima. National Geographic spominje i Španjolsku, jer su Španjolci prvi upoznali krumpir i voljeli pržiti na ulju. Britannica podrijetlo jednostavno zove nesigurnim.
Kako ga je Belgija ipak dobila
Oko 1844. sajamski zabavljač Frédéric Krieger, zvan Monsieur Fritz, prodavao je pomfrit u Bruxellesu, navodno kao prženi krumpir na pariški način. Odatle je postao belgijska ulična hrana. Engleski naziv french fries ima svoju legendu. Američki vojnici u Belgiji u Prvom svjetskom ratu jeli su ga, oko sebe čuli francuski i nazvali ga francuskim. Britannica to zove često ponavljanom tvrdnjom, pa uzmi s rezervom. Godine 2003. neki u američkom Kongresu preimenovali su ga u freedom fries, sve do 2006.
Što je danas
Danas je pomfrit posvuda, a Britannica navodi da su ga lanci brze hrane pretvorili u globalnu naviku. Belgija je zadržala svoj način. Frietkot, kućica s pomfritom, priznat je kao kulturna baština u cijeloj zemlji, a Belgija ima i muzej pomfrita. Uobičajena porcija je kornet iz pomfritnice ili prilog uz burger, često s umakom. To je krumpir plus ulje u kojem se prži, pa je veličina porcije ono što se računa.