Tko je izmislio kečap?
Kečap nitko nije izmislio odjednom. Riječ vjerojatno dolazi od kineske riblje salamure, engleski kuhari radili su ga od gljiva i oraha, a Amerikanci su od njega napravili slatki umak od rajčice koji Heinz prodaje od 1876.
KečapJedna žlica kečapa17kcal
Počelo je s ribom
Kečap u tvom hladnjaku ima riblju prošlost. Britannica kaže da riječ vjerojatno dolazi od kineskog ke-tsiap, salamure od ukiseljene ribe, vjerojatno preko malajske riječi ketjap. Smithsonian Magazine također prati riječ do umaka od ukiseljene ribe. Ime je, dakle, bilo prvo i prešlo je dug put prije nego što je uopće srelo rajčicu. Taj dio je najbolja pretpostavka iz povijesti riječi, a ne potpisan recept, i zato izvori kažu vjerojatno.
Gljive, orasi i kamenice
U Britaniji kečap uopće nije bio crven. Britannica ga opisuje kao pire od gljiva, nezrelih oraha ili kamenica, koji se koristio za začinjavanje jela, a ne za polijevanje po tanjuru. Engleski kuhari ukiseljavali su svašta u catsupe, kako kaže Smithsonian. Navika je dugo trajala. Još 1901. američki skupljač gljiva Charles McIlvaine predlagao je kečap od gljiva, s litrom crnog vina na svaki galon tekućine, ili rakijom umjesto toga.
Stiže jabuka ljubavi
Jedan od prvih američkih recepata za kečap od rajčice tiskan je 1812. Autor je bio James Mease, liječnik iz Philadelphije, a recept se pojavio u njegovom djelu Archives of Useful Knowledge. Rajčice su se tada zvale jabuke ljubavi, pa ga je nazvao Love-Apple Catsup. Čitateljima je savjetovao da u svaku bocu dodaju pola gilla rakije, dobro začepe i drže na hladnom. Godine 1876. tvrtka Heinz počela je prodavati svoju verziju od rajčice i zvala ju je catsup.
Borba oko konzervansa
Rani kečap u bocama često se kvario, pa su proizvođači dodavali kemikalije. National Geographic piše da je Heinz koristio salicilnu kiselinu, a zatim natrijev benzoat. Godine 1902. državni kemičar Harvey Wiley počeo je testirati konzervanse na dobrovoljcima, skupini zvanoj Poison Squad. Heinz ga je podržao. Zakon Pure Food and Drug Act stupio je na snagu u lipnju 1906. Sebastian Mueller, rođak Henryja Heinza, razvio je recept bez konzervansa: puno više pulpe rajčice, uravnotežene octom, pa je umak bio gušći od rijetkih kečapa prije njega.
Boca kroz koju se vidi
Heinz je kečap prodavao u prozirnom staklu, da vidiš što kupuješ, dok su konkurenti koristili obojene boce. Smithsonian navodi da su nova pravila gurnula proizvođače prema trajnoj mješavini soli, šećera, octa i zrelih rajčica. Britannica američki kečap sažima kao slatki pire od rajčice, luka i zelene paprike s octom i začinima za ukiseljavanje. Danas je porcija obično jedan stisak uz pomfrit, što je jako daleko od staklenke ukiseljene ribe.