Tko je izmislio džin tonik?
Nije ga izmislila jedna osoba. Tonik je patentiran 1858., a prvi poznati spomen džin tonika dolazi s konjskih utrka u britanskoj Indiji, tiskan 1868.
Gin tonicJedan gin tonic158kcal
Gorka kora iz Perua
Priča počinje s drvetom. Istraživači sa Sveučilišta u Bristolu objašnjavaju da su ljudi u Južnoj Americi stotinama godina koristili mljevenu koru kininovca protiv groznice prije nego što su to u 16. stoljeću primijetili španjolski doseljenici. Isusovci su koru donijeli u Europu oko 1630. Malarija, tada zvana ague, bila je česta u dijelovima Engleske poput močvara Cambridgeshirea. Godine 1820. kemičari su iz kore izdvojili djelatnu tvar. Nazvali su je kinin, i bio je jako gorak.
Najprije lijek
U 18. stoljeću škotski liječnik George Cleghorn proučavao je kako kinin može spriječiti malariju, a ne samo je liječiti. Country Life, citirajući povjesničare pića Walkera i Nesbitta, kaže da je britanska vojska 1850-ih počela davati kinin u toniku. Dnevna doza bila je jedno do dva graina, oko 65 do 130 miligrama, često u sherryju. Vojnici su koristili koje god su piće imali pri ruci. Izvještaj iz Indije i Cejlona iz 1863. opisuje kinin davan u araku, lokalnoj rakiji, a mornarica je svoju dozu uzimala s rumom.
Legenda i zapis
Slavna priča kaže da su časnici u Indiji kinin zalijevali džinom i sodom, neki kažu već 1825. Walker i Nesbitt nisu našli nikakav zapis koji bi to potvrdio. Zapisano je ovo: Erasmus Bond patentirao je tonik s kininom 1858. Gin sling, s džinom, sodom, šećerom, ledom i citrusom, postojao je barem od 1829. Onda je 1868. Oriental Sporting Magazine tiskao džin tonik kao piće koje se naručivalo na konjskim utrkama u Sialkotu. Kako su se to dvoje srelo, po njihovim riječima, frustrirajuće je slabo dokumentirano.
Piće za vruće večeri
Svaki spomen džin tonika iz 19. stoljeća pronađen dosad dolazi iz Indije, mnogi s vojnim vezama. Do 1870. Schweppes je svoj proizvod zvao Indian Tonic Water. Kroz 1870-e i 1880-e ljudi su ga pili da se rashlade, a ne kao lijek. Do 1880-ih jeftini kinin dolazio je s plantaža u Indiji, Šri Lanki i na Javi. Godine 1881. južnoafrički list The Lantern ismijavao je tek pristiglog Engleza, kojeg prepoznaš po razmetanju i džin toniku.
Što je danas u tvojoj čaši
Današnji tonik puno je blaži. Country Life piše da tonik danas ima najviše 83 miligrama kinina po litri, pa bi čaša trebala pet do deset puta više da ikoga zaštiti. U šaljivom pokusu iz 2004. dobrovoljci su u petnaest minuta popili pola litre do litru tonika i dobili samo kratak, malen učinak. Piće je zadržalo gorki okus i izgubilo lijek. Uobičajena porcija i dalje je ista ideja: mjera džina, tonik i led.